subota, 21. ožujka 2015.

Alternativa

Svako ko se suoči sa strahotama raka pruža ruku svemu i svačemu da bi spasio sopstveni život. Borba za opstanak i traženje spasa je nešto što svi mi posedujemo u sebi. Sve to kada se pokrene menja pogled na svet oko sebe, menja nas same. Nada da ćemo baš mi biti ti koji ćemo nekim čudom sebe da spasimo je neizmerna. Ta ogromna volja za životom, za izlečenjem mene je terala da što više saznam o mojoj bolesti, da što bolje upoznam neprijatelja da bih mu lakše našla slabosti i pobedila ga. Prosto sam gutala svaki članak u novinama, pratila svaku TV emisiju o raku, posetila bezbroj stranica na internetu, slušala milion priča ljudi koji su prošli kroz to. Jedni su pričali o bademu, drugi o nekim čudotvornim lekovima i napitcima od različitih narodnih lekara, treći preporučivali izgladnjivanje.. Haos u glavi, a moja kuća prepuna svega i svačega, šta god sam čula kupovala sam i gutala, gutala.. A onda sam jednog dana stala i pogledala sve te bočice, kutije i vrećice i zapitala sebe: Pobogu šta to radiš? Stani, presaberi se, vidi suštinu svega toga! I stala sam, shvatila da sve to ima samo jednu i jedinu svrhu kod mene, a to je da savladam strah, ogroman strah kojeg ni sama nisam bila svesna, koji se uvukao u mene a ja sam ga maskirala jer sam htela biti jaka u očima moje dece, supruga, okoline. Suočavanje sa mojim strahom je u stvari bio početak moje borbe. Trezveno razmišljajući shvatila sam da je jedini način da pobedim bolest jačanje mog imuniteta, unošenje što više vitamina, umerena fizička aktivnost i slušanje lekara. Oslobodila sam se svih tih bočica i supstanci i krenula da živim i radim najnormalnije kao i svi normalni ljudi jer morate priznati da je svaki dan života toliko dragocen da je apsurdno provesti ga u ispijanju svega i svačega i potrazi za nečim što vam je tu pri ruci. Voće, povrće i vaša volja za životom sa pravilnom terapijom i idemo dalje. Zato dragi moji saborci, živimo svaki sledeći dan što kvalitetnije, odbacite strah i baznađe, prigrlimo ljubav naših najbližih i izvucimo zadnji atom naše volje i živimo, živimo.. Sledeći naš susret iskoristiću da vam pričam o taxoteri i Knez selu.

Nema komentara:

Objavi komentar